Startamo u 6 ujutro. Cekamo najvisu plimu i trenutak kada struja pocinje iz kanala da tece prema moru. Kanal i otvoreno more dijeli pjescani sprud cija je minimalna dubina svega 4 metra. Preko spruda se prelamaju valovi sa otvorenog mora koji zbog plicine povecavaju visinu preko dva puta. To je razlog zasto je ovaj sprud (sand bar) na zlu glasu i ceka se da se predje.
Na pola puta prema pjescanom sprudu nam ponovo stade propeler. Motor radi ali se propeller ne okrece, sarafi sto smo juce stavili nisu izdrzali. Odmah dizemo prednje jedro i pokusavamo jedriti nazad u Fraser kanal. Sad jedrimo protiv jake struje i brzinomjetar pokazuje svega 1.5 cvora. Na trenutak nismo sigurni da li je ovo brzina naprijed ili nazad. Jasenko je na kormilu a Stefa je sa alatima u motoru. Osovina motora je ponovo improvizovana i nakon pola sata ponovo bez puno oklijevanja okrecemo prema pjescanom sprudu i izlazu iz kanala. Do dubljih i mirnijih voda nas dijeli svega 2 nauticke milje ali prilaz kao da traje cijelu vjecnost. Samo da propeler izdrzi.
Iza sebe vidimo veci motorni brod koji takodjer ide prema izlazu. Dobro je, nismo mi jedini koji prelaze sprud. Kako se dubina smanjuje talasi su povecavaju, voda leti preko nas i brod skace na sve strane. Na kompjuteru pratimo poziciju i priblizavanje najpliceg mjesta. Motor i propeler rade ko sat.
Dolazimo do spruda i dubinomjer pokazuje 4 metra nakon cega dubina pocinje da raste i more postaje ugodnije, sa dugim talasima sa Pacifika (sto se na engleskom zove “swell”, a talas, val itd, se kaze “wave”). Diskutujemo ima li u nasem jeziku rijec za “swell”, i nismo je pronasli. Vjerovatno zato sto taj (swell) fenomen nije ocigledan ili ne postoji na manjiom morima kao sto je Jadran.
U svakom slicaju, u ovom dijelu svijeta morske prognoze se izdaju za oboje: Jedna je za pravac i visinu “swell-a” a druga za pravac i visinu talasa. Talasi i swell mogu biti iz potpuno razlicitih pravaca. Puno faktora utice na to ukljucujuci, vjetar, plimu oseku, localne struje, dubina, blizina ostrva rtova itd.
Do Mooloolaba je nekih 50 nautickih milja i dobro napredujemo. Dio dana jedrimo a popodne se vjetar smanjio pa nastavljamo motorom. Ulaz u luku Mooloolaba je bio gadjanje. Tu je oko 30-tak metara sirok prolaz skojem se priblizavamo sa bocnim swell-om od 3-4 metra. Pred ulazom u luku je 50-tak surfera sa daskama kajacima i plove gore dole ispred ulaza tacno ispred nas. Upotrijebili smo sirenu, sto je pomoglu da se sklone s puta.
U marinu smo pristali oko 6 popodne, tusirali se i onda izasli na zasluzenu setnju i veceru. Danger Point- Svjetionik |
Moollolaba na vidiku |
Surfaci na ulazu u luku |
Zalazak sunca u marini |
No comments:
Post a Comment