Tuesday, September 28, 2010

Petak, 24/09/2010

Dan kisan i vjetrovit na sidristu, sto nam govori da na otvorenom moru nije veselo. Dan nam je prosao u spavanju i sitnim popravkama. Popravili smo prednji roler za djenovu za koji smo prethodni dan otkrili neke probleme. Ovo je zahtijevalo otpustanje zadnjih sajli koje drze jarbol (backstays). 

Bezicnog interneta nema u ovim krajevima tako da smo poslali par email poruka putem radija visoke frekfencije. Radio internet radi ko Singerica sa bilo kojeg mjesta na svijetu ali je ogranicen je na kratke email poruke i nista drugo.

Uspjeli smo poslati Silvi radio email a ona (u potpisu kao Cedo Orlovic) nam je iz Kanade (gdje je trenutno sa Anom) poslala opisnu prognozu vjetrova za narednih par dana putem radio email-a. Prognoza kaze da bi se vjetar trebao smiriti sutradan i ostati takav 3-4 dana, prije nego sto dodje novi talas jakih vjetrova direktno iz pravca u kojem idemo.  Odmah smo se bacilli na planiranje ruta i razmatranja opcija.       

Imali smo posjetu sa jednog od brodova u uvali oko 1 popodne. Tom i Vivian su pravi morski vukovi i nomadi Pacifika.  Zive na brodu i jedre po Pacifiku vec 12 godina. Izmedju ostalog, njihova putovanja ukljucuju jedrenje od Australije do San Francisca, sto je mimo uobicajenih puteva jer se mora jedriti u vjetar hiljadama milja. Tom (inace Amerikanac) je u penziji nakon sto je prodao TV servis u Townsvile-u prije 10 tak godina. Vivien radi s vremena na vrijeme kao medicinska sestra kad im zatreba love. Oni su takodjer na putu prema Brisbane-u, ali za razliku od nas koji imamo plan  da stignemo za 10-tak dana, kod njih nema zurbe. Popili smo zajedno kafu na nasem brodu a oni su nas pozvali da navece dodjemo na pice na njihov brod ‘Imagic’.

Svjezi mafini iz rerne

 Otisli smo oko 6 popodne i ostali na Imagic-u par sati. Tu nam se pridruzio i Rob, njihov prijatelj sa katamarana usidrenog pored Imagic. Rob je posebna prica, jedri sam na katamaranu od 11 metara i nedavno se vratio sa Vanuatu-a (cca 1500 NM). PItali smo ga kako spava kad plovi sam na duze staze.  Kaze ukljuci auto pilot na kurs i spava kako i kad stigne (pa sta bude).
Tom i Vivian nam isto pricaju kako ulaze i sidre se po koralniom lagunama. Tom se popne na jarbol, osmatra plicine i odozgo daje kurs Vivian koja kormilari.

Kad smo u neka doba krenuli od njih, primijetili smo da nam nema motora na nasem pomocnom camcu. Sumlja se da ga Jasenko nije bio dobro ucvrstio te da su ga talasi izbacili iz lezista, motor upao u more i ostao da visi u vodi na sigurnosnom konopcu. Motor smo lako izvukli ali, kako je bio pun morske vode, o njegovom paljenju nije bilo govora. Rob nas je odslepao sa svojim camcem do naseg broda na suprotnom kraju uvale. Kad smo se vratili oko 10 navece, izvukli smo motor u kokpit broda i tu je nastalo rasturanje, ispiranje slatkom vodom, prskanje WD-40 i sastavljanje motora do kasno u noc. Operacija je ukljucila ispustanje ulja tako da su kokpit broda i nas dvojica bili svi premazani crnim motornim uljem. Steta da nemamo slika koje bi opisale situaciju, ali nam nije bilo do slikanja. Motor smo sastavili oko ponoci, stavili poklopac i  ostavili da se susi do daljnjeg. Kokpit smo oprali prije spavanja.   

No comments:

Post a Comment