Popravci itd.

Utorak, 28 Sep

Usli smo u Pancake Creek oko 2 popodne. Vec je tu bila jahta is koje je mahao covjek pokazujuci nam dobro mjesto za sidriste. Lijepa locaija, nacionalni park.

Prilaz Pancake Creek-u

Nakos sto smo se usidrili, spustili smo camac i motor, koji je na zadavoljstvo iz prve upalio. Stefa je onda otisao da odspava a Jasenko je otisao na plazu.

U povratku na brod Jasenko je posjetio covjeka koji nam je mahao kod pristalanja. Zove se Hugh i iz Brisbana je.  Ponudio mu je casu vina i pozvao ga na brod. Hugh ima oko 65 godina, penzioner, i jedri na jug u Brisbane gdje drzi jahtu preko ljeta. Jedrio je sam, zena kaze nije mogla poci ovaj put. Jedri od Keppels do Bundaberg-a gje ce ostaviti jahtu jer zbog neveremena koje se sprema nece moci dalje, pa za 2 sedmice ce opet nastaviti da jedri prema Brisbane.

Razjasnio nam je misteriju zasto je more u nekim podrucjima zamazano materijom boje rdje I izgleda ‘prljavo’ ( mi smo mislili da je od ulja i industrije). Kaze to je razmnozavanja korala. U pocetku je ta slinava materija svijetlo zelena i hvata se za sve zivo. Kasnije se boja mijenja na  boju rdje i tako pluta dok se potpuno ne rastvori u moru. 

"Cvjetanje" korala zahvata ogromna prostranstva

Polije ugodnog popodneva i veceri u Pancake Creek-u krenuli smo u cik zore prema Bundaberg-u nekih 60 NM juzno.

Puse slab istocni vjetar i more je mirno. Plovimo sa motorom i djenovom i furamo 7 cvorova. 

Internat i telefoni su proradili pa smo zvali okolo drage nase i kolege da pozavrsavamo kojekakve poslove. 

More ko ulje

Dosli smo na usce rijeke pred Bundaberg-om oko 17 sati. Bundaberg ima dvije marine, jednu na uscu rijeke i drugu 7 KM uz rijeku u centru grada. Kako u Bundeberg-u ostajemo 3-4 dana (zbog najavljenih vremenskih neprilika narednih dana), odlucili smo da budemo u centru grada. Sacekali smo pogodnu plimu do 19 sati i onda kroz noc plovili uz rijeku do marine.

Burnett River - Stari brod



Burnett River - Luka za pretovar secera

Nedelja Ponedljak, 26-27 Sep

Startali smo oko 7 ujutro sa planom da se spustimo do Kappel otocja pored Rockhampton-a, nekih 90 NM na jugoistok.  Vjetar je slabiji nego juce i more mirnije. Do sada smo iskusili da se vjetar i more obicno povecaju popodne tako da to uzimamo u obzir za slijedecu destinaciju. Ovaj put, izmedju nas i odredista nema nista osim mora.  90 NM (170 km) je dug put na vodi, motoramo brzinom od nekih 5.5 – 6.5 cvorova, zavisno od struja.

More je relativno mirno sa talasima od oko 1 m. Tu i tamo naleti veci talas, pramac uroni u more, sto nas na trenutke usporava. Odlucili smo da kuhamo rucak ali smo za to trebali staviti na sporet drzace za serpe da ne bude rucka po kabini.

Sreli smo neuobicajeno malo ptica, ne racunajuci prvu etapu od Townsville-a kad su ptice pred kisu pokusavale da slete na brod pa smo na kraju imali 10-tak ptica u pomocnom camcu, isto toliko na solarnim panelima i par komada cak pored nas u kokpitu. U mraku smo morali paziti da ne bi sjeli na koju pticu. 

Popodne, suprotno nasim predvidjanjima, vjetar i more su ostali nepromjenjeni sto nam je omogucilo da furamo cijeli dan preko 6 cvorova. To smo iskoristili, promijenili plan i odlucili smo da se ne zaustavljamo na Keppel Islands nego nastavimo ploviti cijelu noc i dobar dio slijedeceg dana. Prosli smo Keppel Islans nekih 15 milja istocno

Poslije podne smo ugledali kita (humpback whale) par stotina metara pored nas. Kit je ocigledno takodjer ugledao nas tako da mu je svaki sljedeci izron bio puno blize brodu s desna. Onda je prosao skroz blizu  izpred nase prove.  Mozda i ispod broda. Nestao je za par minuta tako da smo poceli razmisljati kako bismo se mogli i sudariti.  Onda se pojavio jos par puta s lijeva i svaki put sve dalje. Ocigledno imao je preca posla ili nije druzeljubiv te je nastavio je svojim putem.

Kit

Cvjetanje Korala



Cvjetanje Korala 2

Zalazak Sunca kod

Plovili smo cijelu noc. Smjene dezurstva je svaka 4 sata, Stefa je bio dezurni of 20:00 do 24:00 o od 04:00 – 08:00 a Jasenko od 00:00 do 04:00. Nocna navigacija je nesto posebno. Pozicija broda, pomorska karta, programirane navigacijske tacke i kurs, radar signali, signali AIS (automatski identifikacioni system kiji daje poziciju drugih brodova oko nas), brzina broda, brzina i smjer vjetra, dubina mora itd. su svi prokazani na mapama na kompjuterskom ekranu koji je ispred kormila. Radar i AIS alarmi su ukljuceni i piste (da ti oci ispadnu) cim nesto udje u obiljezeni sector.

Brod upravlja automatski pilot prema zadanom kursu. Nas zadatak je pracenje instrumenata, osmatranja okoline svakih petnestak minuta i reagovanja na alarme.

Za vrijeme nocne dezure stavljamo signurnosne pojaseve i vezemo se za brod. Takodjer, u toku noci nema izlaska iz kokpita na prednji dio broda ako nismo obojica prisutni. Skoro svi navigacijki alarmi su radili vise puta u toku noci kad jer smo susreli vise brodova. U dva navrata smo morali mijenjati kurs kako bi ostali na bezbjednoj udaljenosti od tamnih sjenki ogromnih plovila.

Oko 3 ujutro smo presli juznu suncevu obratranicu na nekih 15 milja istocno od Cape Capricorn.

Izmedju dvije dezure se malo odspava sto nije lako sa pokretima broda i sumovima svih vrsta (ukljucijuci navigacione alarme).

U jutro smo zadovoljno konstatovali da smo presli vise gogo sto smo ocekivali i odlucili da potrazimo neko sidriste umjosto da nastavimo do Bundeberg-a. Promijenili smo kurs prema Gladstone-u, koji je vaca Australijska luka.  Pred lukom smo na radaru vidjeli usidrene desetine velikih brodova. Osim toga, prilaz Gladstone marini je dug i komplikovan, tako da smo odlucili da se usidrimo u Pancake Creek malo juzno od Gladstone-a.   

Subota, 25/09/10

Oko 5:30 smo vidjeli da Imajic sa Rob-Vivian i jos jedna jedrilica sa Novozelanjanima isplovljavaju iz uvale, sto je dobar znak. Isti Novozelandjani su probali da izadju iz uvale jucer ujutro, ali su se vratili na sidriste nakon sat vremena jer je napolju bio kijamet. 

Popili smo kafu, digli sidro i isplovili iz uvale oko 6 sati. Jutro je bilo super. Vjetar je bio oko10-15 cvorova i more daleko mirnije nego prethodnih dana. Digli smo jedra i kurs nam je Percy Islands nekih 60 milja na jugoistok.

Jedrimo u visini Mackay-a, koji je jedna od vecih luka istocne Australije. Na navigacionim uredjajima vidimo desetine brodova ispred Mackay-a nekih 20 milja (40km) zapadno od nas a na otvorenom moru susrecemo 4-5 brodova koji odvoze ugalj iz Mackay-a.

Brodovi su uglavnom kineski i na VHF radiju se cuje vise kineski nego engleski. Brodovi se drze na pristojnoj razdaljini od nas a u 2 slucaja mijenjaju kurs kako bi nas mimoisli. 

Vrlo jake struje nas mjestimicno usporavaju a mjestimicno guraju naprijed. 

Popodne vjetar okrece sve vise u pramac, palimo motor i plovimo sa malim flokom i glavnim jedrom vecinu dana.  Ulazimo u noc.

Vecerali smo rendang kari iz zamrzivaca (hvala Silva) dok smo plovili. Stigni smo na Middle Percy Island i bacilli sidro pored 3 druge jahte oko 23 sata.

Uvala je dosta otvorena i sidriste ne ulijeva povjerenje tako da smo preko noci ostavili alarm sidra. U slucaju da sidro popusti i brod izadje iz zadanog radijusa, alarm pocne da pisti da bi mrtvaca probudio. 

Jedno pice, pranje zuba pa na spavanje. Sutra startamo u 6 ujutro jer nas cekaju stotine kilometara. 

Petak, 24/09/2010

Dan kisan i vjetrovit na sidristu, sto nam govori da na otvorenom moru nije veselo. Dan nam je prosao u spavanju i sitnim popravkama. Popravili smo prednji roler za djenovu za koji smo prethodni dan otkrili neke probleme. Ovo je zahtijevalo otpustanje zadnjih sajli koje drze jarbol (backstays). 

Bezicnog interneta nema u ovim krajevima tako da smo poslali par email poruka putem radija visoke frekfencije. Radio internet radi ko Singerica sa bilo kojeg mjesta na svijetu ali je ogranicen je na kratke email poruke i nista drugo.

Uspjeli smo poslati Silvi radio email a ona (u potpisu kao Cedo Orlovic) nam je iz Kanade (gdje je trenutno sa Anom) poslala opisnu prognozu vjetrova za narednih par dana putem radio email-a. Prognoza kaze da bi se vjetar trebao smiriti sutradan i ostati takav 3-4 dana, prije nego sto dodje novi talas jakih vjetrova direktno iz pravca u kojem idemo.  Odmah smo se bacilli na planiranje ruta i razmatranja opcija.       

Imali smo posjetu sa jednog od brodova u uvali oko 1 popodne. Tom i Vivian su pravi morski vukovi i nomadi Pacifika.  Zive na brodu i jedre po Pacifiku vec 12 godina. Izmedju ostalog, njihova putovanja ukljucuju jedrenje od Australije do San Francisca, sto je mimo uobicajenih puteva jer se mora jedriti u vjetar hiljadama milja. Tom (inace Amerikanac) je u penziji nakon sto je prodao TV servis u Townsvile-u prije 10 tak godina. Vivien radi s vremena na vrijeme kao medicinska sestra kad im zatreba love. Oni su takodjer na putu prema Brisbane-u, ali za razliku od nas koji imamo plan  da stignemo za 10-tak dana, kod njih nema zurbe. Popili smo zajedno kafu na nasem brodu a oni su nas pozvali da navece dodjemo na pice na njihov brod ‘Imagic’.

Svjezi mafini iz rerne

 Otisli smo oko 6 popodne i ostali na Imagic-u par sati. Tu nam se pridruzio i Rob, njihov prijatelj sa katamarana usidrenog pored Imagic. Rob je posebna prica, jedri sam na katamaranu od 11 metara i nedavno se vratio sa Vanuatu-a (cca 1500 NM). PItali smo ga kako spava kad plovi sam na duze staze.  Kaze ukljuci auto pilot na kurs i spava kako i kad stigne (pa sta bude).

Tom i Vivian nam isto pricaju kako ulaze i sidre se po koralniom lagunama. Tom se popne na jarbol, osmatra plicine i odozgo daje kurs Vivian koja kormilari.

Kad smo u neka doba krenuli od njih, primijetili smo da nam nema motora na nasem pomocnom camcu. Sumlja se da ga Jasenko nije bio dobro ucvrstio te da su ga talasi izbacili iz lezista, motor upao u more i ostao da visi u vodi na sigurnosnom konopcu. Motor smo lako izvukli ali, kako je bio pun morske vode, o njegovom paljenju nije bilo govora. Rob nas je odslepao sa svojim camcem do naseg broda na suprotnom kraju uvale. Kad smo se vratili oko 10 navece, izvukli smo motor u kokpit broda i tu je nastalo rasturanje, ispiranje slatkom vodom, prskanje WD-40 i sastavljanje motora do kasno u noc. Operacija je ukljucila ispustanje ulja tako da su kokpit broda i nas dvojica bili svi premazani crnim motornim uljem. Steta da nemamo slika koje bi opisale situaciju, ali nam nije bilo do slikanja. Motor smo sastavili oko ponoci, stavili poklopac i  ostavili da se susi do daljnjeg. Kokpit smo oprali prije spavanja.   

Cetvrtak, 23/09/10

Kisa

 Jutro na Glodsmith-u ne obecava. Nebo tmurno i kisovito, vjetar nepromjenjen juzni-jugoistocni, znaci pravo u provu. Ali kad smo krenuli situacije se nesto poboljsala tako da smo jedrili od 8 do 14 sati u vjetar i napravili dobrih milja. Medjutim, jedrenje nas je izbacilo mnogo vise na istok a manje na jug tako da smo zavrsili nekih 12 milja iznad Scawfell ostrva koje nam je destinacija. Onda smo uletili u pljusak nakon kojeg se vjetar pojacao na 20-25 cvorova a more se diglo s valovima oko 3 metra. Pravi ringispil (roller coaster). Vece se primicalo a Scawfell ostrvo je jos bilo u daljini.  Jedrenje nas nije vise vodilo ka destinaciji pa smo upalili motor i okrenuli pravo prema Scawfell ostrvu. Vrijeme je sporo prolazilo a brod se vrlo polako probijao kroz talase. Voda na sve strane  a pramac povremeno nestaje u talasima. Brzina broda pada i na 2 cvora sto produzije putovanje,  tako da bi trebalo vise od 5-6 sati da se predje 12 NM. Snasli smo se navigajuci  u zavjetrinu jednog otoka na putu, a isto smo racunali na promjenu plime. Procjene su bile tacne i brzina se nesto povecala.  Stigli smo na Scawfell oko 6 popodne, taman prije mraka.  Pridruzili smo se nekih desetak brodova (jedrilice i dva ribarska broda) na sidristu u uvali. Scawfell ostrvo je bogu iza nogu tako da o Internetu ovde nama govora.

Jos kise

Opet kisa

Ovaj dio Australske obale ima plimu i oseku od po 7 metara (oko 4 metra u ovo doba godine), sto stvara jake struje i proizvodi dosta ljuljanja na sidristu. Medjutim, kakav smo kijamet ostavili napolju iza sebe, ljuljanje nam nije neki problem.   

Susret na otvorenom moru

Prognoza za sutra je ista - vjetrovi u nos od 20-25 cvorova i more oko 3 metra. Odlucili smo da ostanemo u uvali dok se vremenska situacija ne popravi.

Srijeda, 22/09/10

Krenuli smo oko 10 ujutro prema jugu prateci Whitsunday Passage. Pravac je direktno u vjetar tako da motoramo. Kako ce ovoga motoranja izgleda biti vise nego sto smo mislili, svratili smo u Hamilton marinu da dopunimo gorivo jer je sljedece moguce punjenje tek nekih 160 NM (300 km) na jug. Uz putu smo naisli na vecu grupu delfina od kojih su neki ostali uz nas neko vrijeme.  

Oko 7 navece smo stigli na Goldsmith Island. Kod spustanja sidra se zaglavio lanac i dok smo to pokusavali popravljali struja nas je zanijela tako da smo se nasukali u pijesku. Srecom, u to vrijeme se plima dizala pa smo nakon 5-10 minuta ponovo plutali i onda se oprezno izvukli iz plicaka.

Kad smo to rijesili, prebacili smo se na dublje sidriste, odglavili sidreni lanac i otkrili da je vinc za sidro prestao da radi tako da smo sidro rucno spustili. Stefa se odmah uvukao u spremiste sidra na prednjem dijelu broda sa alatkama i vinc za sidro je proradio nakon 15-tak minuta sto znaci da sidreni lanac necemo morati vuci rukama sutra ujutro. Bio je to pravi radni dan.

Za veceru opet ulovljena riba na rostilju, ovaj put  sa krompir salatom. Nakon dvije vecere ribe, frizider je jos uvijek pun ribe i neizvjesno sta cemo s njom. Medjutim, dok je riba u frizideru nema pecanja.  

Prilaz Hamilton marini

Punjenje goriva



Konacno malo sunca





<><><><>

<>

<><><><>

<>

Pokusaj prikljucenju internetu



Utorak, 21/09/2010

Napustili smo sidriste u Gloucester prolazu oko 10 ujutro i prejedrili nekih 30 NM do sjevera Whitsunday ostrva. Vjetar je bio sa jugo-istoka sto nam je dozvolilo jedrenje na istok. Stigli smo popodne do Stonehaven sidrista na Hook ostrvu. Limitirani broj bova je vec bio zauzet od strane drugih brodova, tako da smo se kao i vecina brodova na sidristu usidrili u zalivu na nekih 10 metara dubine. Ugodna i mirna noc sa povremenom kisom. Za veceru smo pravili ulovljenu ribu sa prilozima. Riba je bila odlicna.      

Pisanje bloga

Susenje poslije kise

 

Mediterraneo Etapa 1 Towsville-Brisbane (700 nautickih milja)

Etapa 1 je pocela 19 septembra u sastavu Stefa i Jasenko.  Nakon 27 sati non stop jedrenja presli smo oko 120 nautickih milja (NM) i stigli u Glocester Passage sjeverno od Whitsundey ostrva. Prelaz je bio dosta spor (konstatni vjetrovi u nos) i naporan u toko noci zbog teske kise i grmljavine. Prije kise smo ulovili prvu ribu, spanski makarel od desetak kg (vidi slike dole). Sutra planiramo lagani dan sa svega 5-6 sati jedrenja do Whitsunday ostrva. Vremensksa prognoza za ostatak nedelje su vjetrovi sa jugo istoka, sto nam ne ide na pretjerano na ruku za putovanje na jug.